slušam već duže vrijeme kako se žene žale na mužjake(kućni ili nezakoniti primjerci) koji svoju zabavu pronalaze u kojekakvim pucačinama,avanturama,fentazi igricama smišljenim da ljudsko stvorenje,neovisno o godištu,višesatno prikuju za stolac/krevet ter kompaniji-tvorcu iste donesu euriće na račun.

slušam cvilež već godinama i pokušavam se prisjetiti početka svoje petogodišnje veze.on je igrao.ja nisam.on je živio za wow.ja sam živjela za izlaske,kave,šopinge i... blog:)istinabog,neobično je s koliko sam razumijevanja prihvatila stalni angažman mog čovjeka oko neživuće vorločke beštije i ratnih sudruga(poslije postali rl frendovi) i niti u jednom vražjem trenutku mi nije palo na pamet da izustim ono fatalno:"pa zar ti je do toga stalo više nego do mene?"

netko će reći da je čudno što smo nemali broj vikenda znali provesti u kući-on za kompom,ja gledajući tv,planirajući kavice,zabavljajući se s mišlju gdje uvaliti koji komad namještaja i tako.onda bi "bitka" završila pa se vještac uvaljivao kraj mene,nakuhavao papice,masirao ili brbljao o nečem aktualnom.

onda se dogodilo da sam upoznala udovice warcrafta/starcrafta/eve-online...bilo je tu različitih ženskih stvorova ali zajednički im je nazivnik bila mržnja prema aktualnoj virtualnoj zanimaciji najdražeg muškog stvora.na moje naivno "pa nek se izigra pa možemo poslije piti kavu" ,bila sam grubo ušutkana.nemam ja pojma!to je ludost,ovisnost!te ljude treba liječiti,makar silom.to su kultovi,klanovi....ono,božesačuvaj.igrice su sotone koje otimaju duše ništasluteće čeljadi.ok,zabrinuh se.pogledavala sam u čovjeka da ne vidim neku promjenu.štajaznam,po danu mio mladić,po noći se bavi crnom magijom,tamani perad u vudu ritualima i sve to kako bi bio uspješniji u virtuali.jok,ništa.pih!zalud mi sva ona analiziranja njegovih pokreta,pogleda i bilježenje koliko je redovit u pražnjenju crijeva.

onda je sudbina htjela da i ja postanem "vražja naučnica".lijepo,šareno...dalje znate.3 godine kasnije živim dvostruki život.preko dana poso-kuća(domaćica,gazdarica ter nezakonita supružnica),pred večer vojskovođa i jedna naci-nastrojena tetka koja opetovano kinji muškadiju koja si,barem u virtuali,pokušava naboostati ego.

i tako iz tabora "da,i moj igra",prijeđoh u tabor "pizda im materina ovisnička,mučka đubrad".

nikad nisam imala potrebu komentirati kako netko provodi svoje slobodno vrijeme.što me briga za peru koji nakon 17.30 plete makramee ili sonjicu koja se bavi manikurom(iz hobija,ne na crno:)).radite ljudi što vam odgovara,život je ionako prekratak da bi se ukaljupljivali i živjeli drugima za primjer.iz iskustva znam da,što god i kako god radili,selo će srati.

e sad,do ludila me dovela izjava jedne gejmerske udovice.ženskici bi bilo draže i da zna da je vara nego da on tu skuplja neko bilje,trči okolo i urliče head shot ili što već taj njen čovo prakticira.ok,mislim se...ima nastranih.bog te pita,možda žena voli takve situacije pa bi im se i pridružila.a ta moruzgva muška od čovjeka joj,umjesto da okolo gleda gdje bi umočio,on igra!kakav je to muškarac!umjesto da opravda očekivanja svoje žene i bude razbludni pastuh,on se igra!!!kao nekakav školarac.i onda krene ono da je psihički bolestan,da ga treba liječiti i tako.

slašam to,a u glavi mi bubnja "bjež' čovječe dok ti je još vrijeme".em si bolestan,em nisi dovoljno muževan,em sugerira i da si tupav...pa ženska glavo,što se onda ne udade za fabio lukalajka pa da provedeš vrijeme u traženju ženskog veša pod kaučem i u džepovima?zašto si se onda zadovoljila ovakvim muškim prosjekom,jel?tko te natjera u taj nesveti savez?

no ,čini se da to nije isključivo ženski stejt ov majnd.prisjećam se početaka zajedničkog života i čovjekovog oca koji je istog znao izdrečati na pasja kola zbog tog njegovog načina života.vaki-naki,najgori!umjesto da obija birtije,šamara okolo i općenito bude pravi balkanski mužjak vulgaris,to "mekušno" stvorenje koje on zove sinom-igra.(budibogsnama,jel:))

tu su i roditelji moje najdraže muške prijateljice ,zgroženi što njihov nasljednik,umjesto da radi na produženju loze,prčka po kumpjuteru ,ganja virtualne trolove/orke/votever i inkasira virtualne novčiće.ono,fuj!sportivo nastrojeni otac ne može doći k sebi da "mali" ,umjesto da trči/vere se/biciklira,kopa po kompjuteru.koji fail u odgovu,gaddemit!

ok,sve što je previše-škodi.škodi za osobu koja to prakticira,škodi za brak,vezu,klince,ukućane...škodi za prijateljske odnose i tako to.ali,ako se nešto radi s mjerom,iz čistog užitka i time se ne otima vrijeme od,npr. plačućeg djeteta kojeg treba presvući i nahraniti,ili žene koja te umilno gleda i očekuje da se u roku od 15-ak min(s tušaranjem),pretvoriš u stiming lav mašin,onda sve 5.

i ostarit ću ali nikad neću skontati ove malograđanske fore sa "tehnika je sotona" ili ovo "bolje i prevarena nego da on igra call of duty"...tko zna,možda ja nisam za ovaj svijet.bem mu,kad ću se opametiti i postati kućanica koja sa veseljem pretura po muževim džepovima u nadi da će naći maramicu umrljanu ružem?ili možda profesionalna udavača ?kako i kad ću se moći uklopiti u žensko društvo koje na sva usta pljuje po domaćim primjercima?

sve nešto razmišljam da čovjeku podmetnem nekakve tange u džep,izurličem se na istoga ter u suzama i razmazane šminke odletim na kavu sa antigejmerskim ženskim frontom gdje ću biti,kao takva,odobrena,tapšana i biti mi brisan nosić .pri tome ću prešutjeti kako sam sinoć oko 20.35 utukla ogromnog zmaja u društvu devetorice nepokolebljivih ,dok je moj čovjek tamanio đedaje po tatoinu.

enivejz,odoh raditi na tome da postanem poštena žena.

čitam neki dan na jednom hr portalu o psu koji jednostavno nije imao sreće.nesretna životinja se susrela s ljudskom zloćom at it's worst(or best,ako baš hoćete).naime,dobronamjeran i šokiran netko pronašao ispaćenog pasjeg bijednika u nekakvoj napuštenoj kućerini.svezanog sa čak 2 zategnuta lanca,izranjavanog,inficiranih rana...gladnog,prebijenog...pas u toliko lošem stanju da niti može sjediti niti ležati...samo stoji.slika pseta mi je izbila zrak iz pluća.šokiralo me,rastužilo,razbjesnilo u sekundi.ofc,"posvajanje" je nemoguće u mojoj situaciji.kod kuće imamo 3 psa i 4 predstavnika mačjeg svijeta.kamo još s ovim?no,vjerujem da će dostajati i kakva uplata za hranu i liječenje.

za oko mi zapeli komentari.ljudi uglavnom u šoku.neki se javljaju da bi ga uzeli,neki su donirali nešto novaca.skoro svi složni u jednome-ne žele počinitelju ovako nečeg gnjusnoga,ništa dobra.ok,neki bi ga rado vidjeli mrtvog,neki bi u tome i pripomogli.

razumijem taj bijes.nisam agresivna osoba i na prste jedne ruke se mogu prebrojati ljudi koje sam ja udarila(2 puta samoobrana,jednom prokleta slučajnost u kojem je frendu napukao prst),ali na pameti mi je bilo dočepati se ljudske džukele i pošteno ga načepiti.čisto da dobije osjećaj kako je to kad bespomoćan ležiš i čekaš novi udarac.

i onda,u svom tom moru komentara spazim i "čovjekoljubiva" bića.taj jedan je zgrožen kakvih krvoloka ima na portalu i kako se svi zgražaju nad,pazi ovo "napuštenim" psom!ono,ne bi se toliko zgražali da je dijete u pitanju.

pročitavši to,došlo mi da ga prebijem,zavežem,zagnojim mu rane i odselim u norvešku.pa da može reći da sve ok jer sam ga samo "napustila".pa bem ti mater bezosjećajnu!sažaljenje prema psetu ne isključuje sažaljenje prema ljudskom biću!od kud ti majmune znaš da nikad nisam pomogla ljudskom stvoru?ti,takav uskogrudan i stisnute guzice na ovakvu patnju,vjerovatno nikad nisi pomogao nikome.znaš samo palamuditi okolo kako su svi u kurcu,ali eto tebe genijalnog i prosvijećenog.pa što bismo trebali?okrenuti glavu?pustiti ga da krepa?ne osuditi to što je netko oduran i poremećen učinio?možda još i učiti mlađe generacije kako je to super?

ma daj,goni se u 3 kvazi-pacifističke pizde materine,i ti i onaj tko te odgojio tako besćutnog.

da,uvijek će me pogoditi tuđa patnja.nije bitno radi li se o gladnu djetetu,nezaposlenu ili bolesnu čovjeku ili pretučenoj beštiji.nije važno da li mi je taj netko blizak ili ne.i ofc,ružna nuspojava šoka i nemoći izazvane time što počinitelj sigurno neće biti kažnjen(kao ni ona mala kurvetina koja je bacala štenčiće u rijeku) je bijes.potreba da "poravnamo" račune u ime onoga tko to nemože i balansa good-evil šeme.

ali,zaludu objašnjavati tako nešto nekome sa osobnošću moruzgve ili kornjaša.takvima je uglavnom bitno da im je dupe sito,da oni nisu ti koji imaju problema s računima i žive po sistemu "ne talasaj"(a govna već do grla,jelte).

nije nuklearna fizika pokušati shvatiti osobu koja želi zaštititi bolesno i nemoćno stvorenje.ono što je nadnaravno jest to da neki žive bez trunke suosjećanja,vadeći se na neke društvene forme(ljudi vrijede-njih treba žaliti,životinji tko j... mater).

ma fuj.

ali,kako god bilo,gotovo da me razveselila količina komentara u kojoj ljudi nude pomoć(pa čak i onih bijesnih).to pokazuje da,usprkos lošim imovinskim prilikama pa i nekakvoj krizi duha,nismo bezosjećajni.da nam je još stalo.

tko zna,možda još i ima šanse za nas kao društvo u cjelini.however,možda bismo i bolje funkcionirali kad bismo se riješili ovakvih ameba.jebeš to što nit' smrdi niti miriši'.

tulipane sa osobnošću kuhanog bakalara,živo sumnjam da bi drugačije komentirao da je na tom istom lancu bio privezan čovjek.

enivejz,nadam se da će se pašče imenom vučko izvući što prije i da će osjetiti i onu drugu stranu ljudske prirode.

zeru mi je neugodno radi ovolikih psovki,ali to nije ništa prema batinama koje bi pokupio onaj koji misli da je prijespomenuta vrsta iživljavanja ok.

tako se naime osjećam ovijeh dana.kao da imam kašu umjesto mozga.sve se nešto intenziviralo,dani lete ko blesavi.nisam se ni okrenula,kadli-božić i kraj godine.mislim,sve se nekako stiže,kuća i dalje odaje da tamo živi žena opsjednuta čistoćom i konforom,a čovjek se žali tek na smanjenu količinu vremena koju provodim s njim.

ali,majkumu,zaboravljam...jutros sam se ulovila kako u šoku gledam vrlo lijepo presavinute i uparene čarapice,netom izvađene iz vešerice.tko ih je tako upario?nisam ja!da nemamo kobolda ili kakvog "domaćeg" u kući koji te stvari radi umjesto mene?i ako da,kakav sam ja to ugovor sklopila s njim?hranim li ja tog stvora ili kukavo izgladnjelo mitološko stvorenje mota moje čarape i psuje na tečnom norveškom da mi sve po spisku dok mašta o kinder pingviju ili sarmi?neznam.ali u jedno sam sigurna-te čarape nisam smotala ja.a vjerovati da je to učinio moj najdraži je ravno vjerovanju u zubić vilu.

frend mi kaže da te stvari dolaze s godinama.on je nešto mlađi i ponosno ističe tu prednost:)često me ljubazno priupita za moje stare kosti i kako se mi stariji nosimo sa ovim hladnim vremenom.neki dan je išao tako daleko da me upozori na poledicu kako ne bih ja,tako,postarija i krhka,slomila kuk ili nedajbože koje rebro.

čuvši to,moja uzdanica,feminizirani niskozemski čovo koji je već postao dio obitelji,drvljem i kamenjem po njemu.da šta on mene ima zvati starom i da bezobrazni balavac,pokazat će on njemu i trlababalan...u njegovom olfo pravedničkom bijesu njušim kako je cijelu stvar shvatio preosobno,jer,eto,vršnjaci smo.a da njemu,divi,netko govori da je star,e to nikako neće ići:))

ofc,tu je i onaj s vremenom razvijeni pokroviteljski stav -nobody messes with ma bitch,pa je tako moja pozadina zaštićena od svih zala,dok god nije u pitanju kakav okršaj fizičke prirode.pretpostavljam da bi tu moja draga muška prijateljiica otkrila da je marvelov superjunak,ali da za ability ima "bježi ko da te vrazi gone" superpower.

a izdogađalo se ovih dana raznih sranja.em sam imala "veselje" sa neposlušnim internetom i vodila boj sa t-comovom korisničkom službom.ipak,moji herkulovski napori urodiše plodom,pa sam,nakon očajnoig cvileža,psovanja,"uradi sam","gle,proradilo,popravila sam!" ter zaključne "ja tu uslugu plaćam,ergo,izvolite se sutradan nacrtati na mom pragu",naletjela na dva pametna stričeka koji su sav posao obavili u 35-40 min i čudom se čudili da s kakvim sam ja to idiotima komunicirala preko centrale i da kakve smetnje na vezi.

taj sam se dan osjećala ko član sindikata koji je uspio zajebati veliku firmu.

netom nakon te krasne epizode,upokojila sam svoju najdražu pametnu kutiju(pokoj mu elektroničkoj duši i laka mu bila druga soba).jedno jutro je jednostavno odlučio da je sve tu mač za njega i da sam ga dosta maltretirala u 3 godine koje smo se družili te da je to to.ofc,tu je utčao moj orkoliki sa -pa eto ti,koristi moj,ni ne shvaćajući da će slijedeća 2 tjedna biti osuđen na plejstejšn i gledanje budalaština na max tv-u.

kako je gorespomenuti uređaj u njegovoj radnoj,odnosno našoj spavaćoj sobi,nametnuo se slijedeći problem.kako skajpovno konferencionisati sa mojim "babetinama" a da pritom ne ometam najdraže stvorenje?nikako.mir je već duboko narušen.

evo i crtice iz sinoćnjeg pokušaja opuštanja i zabavljanja.

drug niskozemac najavljuje u poruci-ring,ring...to otprilike znači da se moram lansirati na telefon,bez obzira gdje bila,jer ,eto ga,veličanstvo je došlo kući.javljam se,čavrljamo o glupostima koje valjda nikoga ne zanimaju,kadli eto suze oka moga.on bi olfo gledao film.problem s mojim čovjekom je taj što on sve što radi-radi do daske.filmove i serije gleda ,da se tako izrazim,vrlo "intenzivno" što znači da pojača do ibera a onda ja udarim u cvilež i "majkumu,stišaj to!" mod.jučer naime osjetih i stanovitu dozu inata jer je stisnuo volume gumbić do krajnje razine po uši zdravoga.ista radnja rezultira histerijom mog najdražeg prijatelja:"seriouslly!he's insane!tell him to turn the fucking thing down!i'm geting a headache!poor darling...wtf is he doing!"orkoliki ipak stišava tu audio noćnu moru a ja svoj ton kako ga ne bih ometala.

par minuta kasnije javlja se moj nezakoniti supružnik:"o bem ti sunce!daj reci darth vaderu da kupi nešto za sinuse!do tu ga čujem kako hropće!jebote,jel ti to pričaš s čovjekom ili psom?"

strani "okupator" se duri na prevedeno i tvrdi da on ne hropće i da jadna ja jer živim s takvim jednim nekulturnim i da vidi on kamo to vodi i da oni neće ići skupa na kave kad dođe tu na godišnji.

i nastade cijela drama a samo sam se željela malo podružiti,istračati,zaboraviti na dnevnu rutinu...

trenutno sam u nabavci nove pametne kutije,pokušajima izglađivanja ionako zaoštrenih odnosa moje jače polovice i  nježnog ter histeričnog tetka ter pripremama zvanim "kako preživjeti nadolazeće blagdane".ne javim li se uskoro,ili me pere blagdanska depresija ili su mi ova dvojica konačno došla glave...

jebeš onoga koji ne cijeni sebe.stara rvacka (ili balkanska) poslovica veli da na takvoga i pas diže nogu.

neću izmisliti toplu vodu ako kažem da je danas teško naći prikladnu osobu za vezu ili štogod to bilo.namjerno neću reći normalnu,jer,možda se moj pojam normalnosti razlikuje od nečijeg.daklen,pretpostavljam da želite nekoga tko će vas doživjeti i cijeniti takve kakvi jeste.bilo bi lijepo ,ako se već odričete svoje ugodne samoće u kojoj možete naškoditi jedino vi,sami sebi,da to mijenjate za nešto bolje.sigurnost je ono što se tu podrazumijeva.ali poštovanje je ono što se traži.da,da,isto treba zaslužiti,ali,kvragu,nitko od nas ne želi provesti život sa ego manijakom kojemu ćemo se vječno morati dokazivati.

sranja nastaju kad ljudi,iz tko zna kakvog očaja,"zagrizu" za krivu personu.joj užasa,dočekat ću starost sam,neće mi tko imati pružiti čašu vode!i tako,sve je to u početku super,jer,zaljubljenost je vrsta ludila ili kemijskog disbalansa,a onda krenu pizdarije.

najprije vam smeta ovo ili ono,tek ste sad primijetili da hrče i otima deke...pa vam je malo spor/spora,ne volite iste knjige i tv shizzle i tako.onda se jedno jutro probudite kraj totalnog stranca i pitate se koji se nježnik tu dogodio.nejasno se sjećate da ste tu osobu još donedavno gledali s obožavanjem,ali,u materinu,kakvo je ovo sad stvorenje?

e,to je isto to stvorenje s početka priče,samo vi,u ludilu zvanom "ja bih vezu i to je osoba za mene",niste primijetili.sad,ok,ako se stvari svode na neslaganje oko toga koji film gledati,sve 5.ali,ako vam najdraže stvorenje odjednom krene govoriti da ste usporeni,glupi,jadni,bez ambicija,bez prijatelja i da tko bi vas uopće volio,onda je d rajt tajm da mu jebete sve po spisku i krenete malo protiv struje.

jel' ti nevaljam,a?glupa sam?pa koji si nježnik onda ti?sigurno nisi član mense kad svoje dane provodiš samnom!dede,osvrni se okolo pa vidi koliko bi nuklearnih fižičarki,dvojnica doutzen kroes,bilo s tobom.veliš,slab odaziv?sranje.baš mi te žao.

i ne,nisam glupa.ni najmanje.samo krivo percipiram stvari.i,ako će mi itko pridavati taj epitet,bit ću to ja.ono,sama sebi.ti tu privilegiju nemaš.zato pokupi svoju nadmenost i tornjaj se u 3 krasne pizde materine.

maltretiranje u vezi/braku ne podrazumijeva samo fizičko nasilje.žrtve su nerijetko terorizirane i psihički,pri čemu ,pretpostavljam,zlostavljač uživa u tome da se naslađuje nad nečijom nemoći,nevjericom i tugom.na žalost,kažnjivo je tako nešto pokušati riješiti šiljkom za led.super pali skupljanje prnjica i preseljenje u zdraviju atmosferu.totalna ignorancija nedotupave amebe također.nema slike-nema tona.pa ti druže vidi na kome ćeš se iživljavati.

a,da se razumijemo,žrtve pogrešnog izbora i ovakvih krasnih scena,mogu biti i muškarci i žene.nisam išla prčkati po statistikama jer u iste ne vjerujem,ali mislim da su tu negdje,fifti-fifti.i onda se pitam koji je ljudima,da prostite,ampalang.zašto ostaju u vezama s neadekvatnim osobama.nije mi jasno zašto je netko sa "glupim i nesposobnim",kao i zašto je netko sa osobom koja mu te stvari servira on d dejli bejsiz.koliko je straha od samoće,a koliko psihičkih poremećaja i kompleksa u svemu tome,teško je reći...

znam samo da premalo cijenimo i sebe i život i ne shvaćamo koliko nam je u stvari dobro,čak i samima.pišem ovo u nevjerici zbog par situacija na koje sam naletjela i nekoliko ljudi koji ne vide u životu ništa ni dobro ni lijepo.dok oni uživaju u tome da zagorčavaju dane i sebi i drugima,osoba koju bih mogla nazvati prijateljem se bori za život i svjesna je da je ovo bitka koju možda neće dobiti.dok jedan nezna od obijesti kamo bi sam sa sobom i hobi mu je ponižavanje obitelji,drugi bi dao sve na svijetu da bude siguran u to da će gledati svoje klince kako odrastaju...

nismo vječni.netko reče da svi živimo na nekakvom vremenskom kreditu...na posuđenom vremenu.pa jeboga,zar je onda tako teško shvatiti koliko je svaki taj trenutak dragocjen?i čemu onda zagorčavati život i sebi i drugima?

trenutno ne osjećam ništa osim ljutnje i prijezira prema površnim personama i jebem mater glupoj sudbini,koja uvijek zajebe one dobre.

jutros u taxiju zurim kroz prozor i ovlaš slušam radio.ono,jednim uhom.da je društveno prihvatljivo,otvorila bih i prozor i slinila kroz isti,onako kako to rade psi za vrijeme vožnje.čisto da pokažem moj stav o rvackome prometu i ponašanju u prometu općenito.

onda me iz tih misli "da sam pas/mačka,sad bih bila kući u toplom i čekala wiskas...",prene voditeljičin glas.danas je kao dan kad obraćamo pozornost na nasilje nad ženama.i invalidima.tj,nad ženama invalidima isto.

iznad glave se roje upitnici.

a)u kakvom mi to društvu živimo kad je potreban poseban dan da ukažemo na to da netko zlostavlja nekoga drugoga?(zlostavljanje is wrong?goes without saying)

b)koja pasmina čovjekolikog stvora je u stanju zlostavljati invalidnu osobu?

c)koji kurac nam ne daju da nosimo teleskop palice?(ovo je nevezano za temu...)

 

čitam pomalo i strane novine i nije baš da su oni tamo švedi,niskozemci i norvežani nešto miroljubivi,ima i tamo sranja.samo,oni barem imaju zakone koji počinitelja pošteno naguze,pa ti brate vidi hoće li ti takvo što opet pasti na pamet.a za švedsku,koliko mi rekoše,tamo žene provode nasilje nad muškarcima(nije ni čudno.em kršne,em dobro baždarene na alkohol...jadni ljudi...).

ali,mi smo specifična gamad.ili je to možda samo moje mišljenje jer živim u okolini u kakvoj živim pa mi se cijeli taj sistem gadi.živimo u nekakvoj vrsti patrijahalnog društva u tranziciji.ono,rado bismo bili kul i poš,naš mužjak bi rado bio uglađeni "menađer" koji srmrdulji po skupom parfemu,ali onda negdje,na pola puta,iz njega izbiju oni najniži porivi tipa "oženit ću se da mi ima tko kuvati,prati,prašinu brisati.a i da imam što za pod jaja i odalamiti kad posao krene loše"(drugim riječima-on bi bio i jeben i pošten.i gospodin i primitivni seronja).ima i druga vrsta.taj ne stremi nikamo osim možda prema kauču.taj ima za žuju,cigar i max tv,a ženi jadna majka ako nema toplog i skuhanog na štednjaku.u oba slučaja je ta ista žena jebena stranka(nerijetko i doslovno).

povodeći se za nekom logikom,nije mi jasno kakve časti ima u maltretiranju fizički slabije osobe.kako se uopće možeš smatrati muškarčinom,čovjekom pače,ako ti padne na pamet izmlatiti žensku ili recimo,starijeg,slabijeg(o djetetu da ne pričam)?što se ti rođo ne namjeriš na nekog mrgu pa onda njemu lijepo ispičkaraš pola familije i kreneš u okršaj?eto,čisto da bude fer fajt.

pogotovo mi nije jasno kako itko može maltretirati invalidnu osobu.s obzirom da smo neviđeni kršćani(samo na papiru i u statistikama,thou),rado bih pitala tu osobu-pa dobro,bojiš li se ti boga?koji se to kotačići moraju poremetiti u glavi osobe koja je u stanju kinjiti,mučiti,fizički nasrtati na nekoga tko se ne može braniti?eto,rado bih na uvid um takvog jednog stvora.

kako bilo,iznerviralo me ovo.ne zato što sam žensko.zato što sam čovjek.zato što se u moj nekakav kodeks časti ne ubraja nasrtanje na onoga tko se ne može braniti.zato što mene ne veseli tuđa patnja pa mi je nejasno kako nekog drugoga može veseliti ili mu koristiti.nije mi jebeno jasno zašto se takva jedna takva isfrustrirana persona koja bi se iskaljivala na nekakvom kukavčetu,radije ne najede govana ili,ako već nemože živjeti kao čovjek,ne ubije,nego da čini svoju okolinu nesretnom.ali,upoznavši donekle mentalni sklop nasilnika,jasno mi je da takav jedan stvor vjeruje kako je isključivo on u pravu.sve ostalo su sranja.

imamo jadne zakone(prisjetite se rvackog rukovanja prstom u guzicu).ali,ni najbolji nas zakoni ne bi zaštitili od vlastitog mentalnog sklopa,mentaliteta i kroničnog nedostatka empatije.a tko zna,možda su ljudi koji imaju zaštitničke porive prema slabijem,endemska vrsta.nema te sigurne kuće ni policijskog aparata koji će zaštititi nevoljnicu od nečijeg ludila.to je prokletstvo ukorijenjeno u čovjeku samom i ne staje dok ne uzme svoju žrtvu.ono što mi je posebno žao jest što,kad već imamo sezonu lova na zečeve,srndaće i veprove,zašto nemamo sezonu lova na manijake,pedofile,nasilnike i zlostavljače?

možda bi se netko trebao pozabaviti tom idejom pa da svijet bude ljepše mjesto.u nedostatku te krasne i korisne prakse,preporuka ženama jest da otvore četvere oči da se lakše detektira budala,da ne nasjedaju na "evo,oprosti,nikad više" nakon već i prvog šamara i da kod kuće čuvaju kakvu batinu ili sačmaricu za posdjetiti "drago" stvorenje da će mu jebati pas milu mater ako je slučajno zamijeni za vreću za boks.

ps.ikskjuz maj frenč ali zeru me nervira kako se ti pizduni uvijek izvuku samo sa packom.i da,za one koji će se uloviti ženskog "kujizma"-da,možeš joj skresati u lice da je ružna,jadna,nikakva,loša u krevetu i ima truele zube,ali ju ne smiješ mlatnuti.odnosno,da živimo u normalnom društvu-ne bi smio.sranje.upravo shvatih da bih i ja nasilje nasiljem rješavala:)hm,ima li izlaska iz tog "začaranog" kruga?

iživciralo me jučer i jutros najdraže stvorenje.orkoliki,poveliko momče zastrašujuće inteligencije i brzog jezika je po uvjerenju nešto između agnostika i ateista.jbg,ne može se mladić odlučiti:)ali,kako god bilo,suglasan je da organizirane religije kvare ljude,da su svete knjige pune krvoločnih priča koje se namjerno zanemaruju kako bi se prezentiralo samo ono što bi ljudi željeli čuti.on je,kao pristalica zdravog razuma,protiv takvog dobrog marketinga.živi po paroli,uzdaj se u sebe,u svoje bližnje i trudi se ne naškoditi nikome svojim izborima.međutim,micko nije niti svjestan da njegov dobronamjerni pokušaj prosvijećivanja šteti.itekako šteti ljudima kojima se neda zamarati s time.

naime,ja živim po devizi-vjeruj-nevjeruj,ali pusti druge da vjeruju u što žele.što se mene tiče,možete biti realijanci,wikani,protestanti,muslimani,katolici...šamani...meni sve ravno.ako valjaš,valjaš ,ako ne,6 religija te neće spasiti od toga da od tebe bježim kao od tvora.

i tako moje milo navalilo objašnjavati povijest kršćanstva,islama,ratovanje,templare...trlababalan...i to objašnjava meni kojoj su sve te stvari kristalno jasne ali ne želim odustati od onog "pusti druge da vjeruju u što žele".što ja više zagovaram to nečije osnovno pravo,to je moje milo sve bješnje.nije mu jasno da kako ja,po njegovom,inteligentna ženskica,mogu nasjesti na tamo nekakvu propagandu.

onda se ja dohvatim toga da religije i nemaju veze sa ljudskom zloćom i glupošću i nek samo pogleda ekipicu iz vremena prije kršćanstva i ostaloga što je njemu trn u oku pa će vidjeti da su ljudi bili jednako glupi,divlji i krvož+edni(čast iznimkama).jbg,to nam je u gentskom kodu.to je ljudska priroda.

tu je drago stvorenje malo zastalo pa veli:"a jebiga,imaš ti i pravo.ali....tralalala..."(i opet po starom).

vidjevši da najdraži želi napraviti od mene nekakvu vikinšku djevojčuru,uzeh šalicu kave i krenuh prema kompu i svijetu za koji mišljah da ne poznaje vjeru,nacionalnost,boju kože...

a kad tamo šok.drugo drago stvorenje,podebeli bljedunjavi niskozemčić nakanio postati nacionalistom.kraj mene žive!

naime,pravilo je da se u našem malom ratnom cehu koristi engleski kao univerzalni jezik.istina je da nas ima sa svih strana,pri tome najviše niskozemaca,ali tu su i belgijanci,portugalci,rvatići,2 francuza,jedan bosanac sa prebivalištem u švedskoj ,litvanac,jedan rus,3-4 engleza ,škot i jedan ponosni velšanin.daklen,koje bi to rasulo bilo da počnemo svaki po svome.ono,kao iz priče o kuli babilonskoj i još gore.jutros,usprkos činjenici da sam ja online,njih dvojica toroču li ga toroču na tom svom jeziku.ja šutim.šutim i kipim jer je ono nešto moje hrvatske sirotinje(nas 4) bilo bezobrazno napadnuto ako je zabunom napisalo rečenicu na našem u guild četu.a ova dva se ponašaju kao da su sami na svijetu!ništa,odlučim to ostaviti za navečer kad ću nesretnika spopasti na skajpu "biranim" hrvatskim izjavama .naime,kad zapadnem u takav mod ,bbf veli:"omg,she just turned cro on me!get stakes!".

par minuta kasnije mi se posvećuje sa slijedećom temom.naime,grca u poslu jer je dvoje kolega otišlo u afričku podružnicu firme.ustvari,veli on,znaš,to je tamo naša država.u šoku gledam napisano.pa kako vaše,majku mu?to je afrika.ne,ta državica je njihova,to je ok.velim mu da se ne sramoti,nek izgugla državu i nek vidi.ta bivša nizozemska kolonija je dobila samostalnost već odavno,tako da "niet" vaše.ma šta ja pričam,to je bilo njihovo i bit će.

tu se ja raspizdim i krenem u ofenzivni mod.najprije mu spočitnem kako niti jedna engleska i nizozemska kolonija nije baš profitirala što je upoznala civilizirane bljedunjave.eksploatacija,porobljavanje,sustavno zatupljivanje...

tu se on nešto kao pokuša buniti,da šta se ja javljam,nek vidim kako mi je država organizirana,ali ,u tom se trenu u meni probudi mali nacionalist pa otpočeh."gle,Flafi,nas je kršćanstvo sjebalo.pretvorili su nas u poslušnu stoku.prije toga su hrvati(balkanjerosi općenito) bili divlji,neustrašivi ratnici.imali ste jebenu sreću da nas se zatupilo i "civiliziralo" jer da smo imali ikakvih kolonijalnih aspiracija,sad bi i ti i ta tvoja žabarska državica pričali lijepi čisti hrvatski i bili biste jedan krasan i zdrav narod:)eto,kad me već zajebavaš glupostima,pa da ti vratim istom mjerom."

tu je on shvatio da se približavaju ti dani u mjesecu i da je bolje izmaknuti svoju bucmastu pozadinu i leđa pred gnjevom balkanske djeve.objašnjava da nije on nacionalist i tako.izmirismo se tako što isti obeća da će od sad svima govoriti da je on rvat(ne hrvat.dobro sam ga naučila:))

iako je pola ovog izrečeno u nekakvom šaljivom tonu,nejasno je kako ljudi uspiju ovako zahiriti.koji vam je vrag?neće vas nahraniti niti vjerska niti nacionalna pripadnost nego vaše dvije ruke.pa vi vidite.za kraj rekoh i čovjeku,domaćem običnom,i nizozemskom "okupatoru" da sam s pravom mizantrop.i to je nekako najpravednije,jer,ne selektiram ni po boji očiju,ni kose,ni veličini nosa...ja ne volim ljude zato što su ljudi:)

jeboga,živimo u kurčevim vremenima,a ljudi si još dopuštaju luksuz da razglabaju o ovakvim sranjima(uključujući mene).stvarno,u slijedećem životu želem biti mačka.

samoinicijativno pretvorih život u sapunicu.jebo emocije i nekakve desete stavove koje,inače cinično,ironično i pomalo otuđeno,no sretno stvorenje,pretvore u nekoga tipa marisol.ono,ožiljak nemam,moj latino čovjek i nije nešto latino,ali drama je tu.sveprisutna.

naime,pokazalo se da moja nježna psiha nije preboljela neke stvari iz prošlosti.ono,nekoga si volio,imao u tu osobu apsolutno povjerenje i onda se negdje ,putem,dogodio krivi spoj o kojem vi niste bili obaviješteni.par mjeseci kasnije,vas ste dvoje već bili potpuni stranci-ti sa upitnikom iznad glave u stilu "koji se ovdje dogodio",druga osoba u nekom,za nju netipičnom,povlačećem modu.dogodilo se to prije par godina,nakon višegodišnjeg prijateljstva.danas,iz ove prespektive gledajući,dala bih sve da sam sjela s tom osobom i porazgovarala.pokušala istjerati stvari na čistac.ako treba i isforsirala objašnjenje,samo da se ostvari neki "kloužr"...uopće je nevjerojatno da vas netko,koga ste smatrali članom obitelji(i imali potvrdu da vas ta osoba voli i cijeni),doslovno otkanta uz nekakve mlake isprike.pa,taman da sam ispala najgori seronja na svijetu,objašnjenje,barem radi svih dobrih trenutaka,nije trebalo izostati.no,draga se osoba povukla,zašutjela,ja se pokunjila i prestala pokušavati zvati na kave i organizirati susrete.onda je uslijedilo par vrlo neobičnih poruka koje su naznačile neki pokušaj zbližavanja,ali na moje "ajmo dogovoriti vrijeme i mjesto pa da se napračamo",svaki me put dočekala tišina.prividno prešutjeh.ali nisam zaboravila.naime,psiha je vražja stvar.ono što potiskujete,izbije u snovima,u nesvjesnim usporedbama s drugim ljudima...čak u izboru hrane koju ste oboje voljeli...no,jednostavno nije više bilo smisla "grijati hladnu juhu" .srećom(ili ne baš),moj životni suputnik je imao identičnu situaciju sa bivšom frendicom tako da je mogao razumjeti cjelokupnu situaciju.

neki dan,iz čista mira,dobih sasvim neočekivanu poruku.moja pretpostavka je da su prošle 2 godine od zadnjeg javljanja.odgovorih da mi je drago,da me poruka razveselila.očekivala sam nastavak.ništa.

nisam osoba od "reda radi" javljanja.moje poruke znače nekog vraga.nije mi ni na kraj pameti da se javljam ljudima koje sam,iz samo sebi znanih razloga otpisala.jbg,to sve ide u ladicu"bilo pa prošlo".i nisam ljubitelj ovakvih "povratničkih" smsova bez smisla.želiš nešto reći?molim,glasno i jasno.

paralelno s tim,netko koga smatram osobom od povjerenja je upao u "jebite se svi,meni je loše" mod.kako istog cijenim i volim,iznimno me pogodilo njegovo hladno odbijanje ,štura objašnjenja ,pa čak i povišen ton.zasuzih ko zadnji emo,što na istoga nije imalo utjecaja.ustvari,nije ni trebalo imati...jednostavno,poklopilo mi se to i onaj glupi osjećaj već viđenog.tipa-draga si ti i sve to,ali ajd sad ,fof.i sve to od nekoga s kim se čujete na dnevnoj bazi,zajedno se hrabrite,veselite,njurgate i sve ostalo.nakon njegovog "ne želim o tome razgovarati!",pokunjeno se pokupih.sva daljnja objašnjenja u stilu "jednostavno sam preopterećen i ozlojađen,nema veze s tobom" su bila blokirana i prije nego što sam ih pokušala shvatiti.ofc da ima veze samnom!da nema,ne bi bio surovo bezobrazan.jebote,pa kome je danas lako?nosimo se sa bolestima(što svojima,što bližnjih),gledamo kako će se preživjeti do kraja mjeseca,trudimo se da nam bude bolje i da tu i tamo zažmirimo na sveprisutnu nepravdu.zato u dragim ljudima vidim poticaj za ono "želim da bude bolje" i ne pada mi na pamet kinjiti ih.pa,zaboga,nije kao da ih imam na izvoz.

jutros se javlja.malo bi razgovarao,malo ne bi,malo mu je žao..ja sam se malo povukla.jbg,ne da mi se kroz to sve prolaziti 10 puta.daš ljudima šansu,zavuku ti se pod kožu i onda ti ,na neki način objasne da si nebitan(usprkos upornom ponavljanju da nije tako).kome se još igra vrtića u ovim godinama...meni je malo previše.

opet,lako moguće da prijašnje loše iskustvo proiciram na drugu osobu i da tu uvelike griješim.lako je moguće da sam iz svih gore navedenih razloga povrijeđena,preosjetljiva i da pretjerujem.

kako god bilo,rado bih do pameti pa idem vidjeti koliko koštaju one nove tablete koje navodno pomlađuju i "opamećuju".i sve to prije nego se pretvorim u nekoga tko sluša tokio hotel.

zađoh u isusove godine.neki dan frend zlurado komentira:"to ti je to.još malo i...".ostatak nije morao ni izgovoriti.rekoh mu da obećano rođendansko pivo neće vidjeti niti nacrtano bude li spominjao ovakve nebuloze.

a rođendan,tj.dani i prije i poslije su protekli intenzivno.večer uoči tog,za moju okolinu što sretnog što kletog događaja,planirah provesti lijepu,mirnu večer kod kuće.ono,počastiti se nekom blagotvornom tekućinom i slatkišem,izgrliti se sa bližnjima i tako.ali,sudbina ne htjede.naime,sat,dva,prije ulaska u tu rizičnu godinu mog života,otrovao mi se frend.ne namjerno,ofc.proždrljiva svinja je unijela u svoj organizam nekakvo staro meso,što je rezultiralo reakcijom nalik na alergijsku.

ja u panici.čovo plitko diše,hropće,svrbi ga lice...guši se.sugeriram da nazove starce i hitnu.tupson neće(smirit će se to samo).nakon par minuta mog vikanja,i njegovog objašnjavanja svega što je jeo taj dan,tjeram nesreću da popije nešto gazirano.ova radnja rezultira neočekivanom rođendanskom muzikom-rigoletom.no,proždrljiva zvijer se javlja sa viješću da se osjeća bolje,disanje je normalnije,uspjevamo od njega izmamiti i slabašan cerek.sat vremena kasnije pjeva,reži,podriguje i trpa u svoj izmučeni organizam 2 vrećice čipsa.

moj čovjek,odmahujući glavom na ovakvu nebrigu za vlastitu personu zaključuju:"bilo bi vam najbolje ga da drugi put pustite da krepa."

ofc,krepao nije nitko i ni jedna životinja (osim onog sumnjivog mesa) nije ozlijeđena u ovom ataku na zdrav razum.

dan kasnije sam suočena sa odlaskom u najdraži restoran.čovjek mog života me nakanio "prošetati",proluftati i nahraniti.ne dam se puno nagovarati jer je na tom mjestu hrana standarno fina,što rezultira i ovećom narudžbom.negdje u pola borbe sa ovelikim stejkom,s druge strane stola se začuje astmatično disanje,nalik na ono koje sam morala slušati večer prije.naime,orkoliki se prejeo i sad pokušava doći k sebi.hvatam se za glavu i konstatiram ,onako tipično ženski da je ovo trpanje hrane dok ne pukneš ,simptomatično za jači spol.hauever,tamno pivo rješava problem ter živi i zdravi izlazimo iz gorespomenutog restorana.slijedi obilazak frendova i ostale ugodne stvari.

dan kasnije su mi utrapili poklone,od kojih me posebno razveselila kutija belgijske čokolade što ju je kupio moj nezakoniti i poklon onog bucmastog neumjerenog stvora koji se skoro udavio u pokvarenom mesu(isti mi je predan uz slijedeće riječi:"kupio bih ja i nakit ali dijamante na prodaju preko neta."ofc,nakit se vrlo uspješno,već dulje vrijeme prodaje preko neta,ali ,zadovoljna darovanim,prešutjeh izgovorenu pizdariju:))...

i tako...isusove godine su tu,a ja ne postadoh niti pametnija,niti drvodjelja..ništa slično.imam dojam da se taj "dramatični" prijelaz nije niti dogodio.trenutno su mi na pametini novi mobitel,spašavanje starog kompa i lista ajtema za pod bor.

majkumu,koja će to godina biti presudna za povećanje mog aj-kjua i ostvarivanje mene kao žene,majke,kućanice i vjernice...za sad,još uvijek,totalni fejl...

neki dan  naletih na bivšeg.onako,sasvim slučajno,pa je ovo "naletih" najbolji opis tog "susreta".u moru bivših,ovaj je d bivši.spešl oliti specijalac.taj me zapravo naučio kako roditelji mogu upropastiti svoju djecu onako,do daske.

čudno je to kad u strancu,slučajnom prolazniku prepoznaš osobu koja je obilježila jedno razdoblje tvog života i koju si,cijenio i volio do neke izvjesne granice.štrecnulo me na trenutak.kao ono-gle,pa njega znam.on je pak,u trenutku prepoznavanja zastao sa zbunjeno-iznenađeno-prestrašenim izrazom lica.produžih.nije bilo smisla ni da pristojno pozdravim personu koja se još uvijek boji i vlastite sjene.

taj sam dan razmišljala o načinu na koji se sjetimo svih tih bivših veza.što pamtimo kad sve prođe?čega se najviše sjetimo?

naše je poznanstvo završilo sa izvjesnom gorčinom i to s obje strane.meni je bilo nezamislivo da odrasloj osobi roditelj,i to roditelj vjerski fanatik ,određuje život i izbore.njemu je bilo nezamislivo da se ja s tim ne mogu pomiriti.pa smo razgulili nakon jednog groznog saznanja i mini-drame.danima nakon svega me mučilo žaljenje .žalila sam njega,financijski još ovisnog o ludoj ženi koja je nakanila od jedinog djeteta napraviti svoju poremećenu kopiju,žalila sam sebe što mi se receptori nisu upalili ranije i što se uvijek zavaravam,sažalijevam nekoga akonto onoga"a on siroti nema...dobra je osoba...eto,trudi se".tjedan dana kasnije,kad me obuzela ljutnja spram cijele situacije i vlastite,rijetko ponovljive gluposti,bila sam "izliječena".sjetila bih ga se još tu i tamo,ali ne prečesto.

no,zanimljivo je to,da kad bih ga se kasnije sjetila,bilo je to uglavnom po nekim dobrim stvarima.gorčina je isparila vrlo brzo i ja sam se sjećala samo stvari tipa neočekivanih karata za kino,slatkiša koje mi je znao nemilice trpati u džepove,jednog stvarno dobrog vikenda izvan grada i jedne hladne zimse noći kad je teglio uljanu peć k mojima jer smo ,zbog popravaka u stanu morali zatvoriti centralno.

ponukalo me to da razmislim i o drugim vezama.i čudo božje,u cijelom tom razmišljanju,samo je jedan pra-bivši bio okarakteriziran kao totalni jebeni poremećeni manijak(što je i bio pa sam brzo dala petama vjetra)...ostale sam veze,čini se,nekako nesvjesno,odlučila pamtiti po dobrim stvarima.kakav savršeni emocionalni obrambeni mehanizam.nakon godine-dvije-tri se više ne sjetiš svađa i tko ih je započinjao,nego toga kako ti se,onako bez povoda,pojavio na vratima stana sa plišancem i najdražim bombonima dok si ti rikavala od temperature.

mislim da nam jesvima svojstveno to selektivno sjećanje.zdravije je.zbog nas samih.jebeš život koji se provodi u ljutnji zbog nečeg što je davno prošlo i pokopano.

ispričah ovo svom sadašnjem i,kako se nadam,doživotnom.tu se i on uhvatio sjećati svojih bivših veza pa smo malo o tome prodiskutirali.razlika se dala naslutiti u odnosu na prije 4 godine,kad je bivšu znao spomenuti kao sotonu u ljudskom obliku(ok,realno gledajući,nije žena bila baš toliko loša,ali neke su stvari bile apsolutno nevjerojatne).sad se pak sjeća dana kad su se upoznali(a on je šarmirao:)),jednog ljetovanja i još nekih sitnica.

pričam i s frendom kojeg sam u jednom navratu molila da bivšeg partnera ne naziva dvoličnom bezosjećajnom kujom.ono,ajd,kažeš li predamnom,znat ću da to iz tebe govori povrijeđena,usamljena osoba,ali,izlaneš li pred drugima,ispast ćeš manijak i ogorčena budala koja ni,nakon toliko godina nije mogla prihvatiti prekid.jučer se te osobe sjetio ,ali po dobrome,što,barem po mom nekakvom mišljenju ukazuje da je na dobrom putu da bude "izliječen".

život je stvarno prekratak da bismo pamtili sranja.a i ta silna sranja već odavno nisu vrijedna pamćenja.